Gostovanje prijateljskih blogova: Dan kineskog jezika i kulture u školi kineskog jezika HAOHAN u Zagrebu

Nisam (kao npr. Ivona:)) proputovala 38 država na svijetu, države u koja sam bila broje se jednoznamenkastim brojevima. Nije da nisam željela ili da ne želim. Želim. Ali, kažu: „Nekad dobiješ što želiš, nekad dobiješ što trebaš, a nekad dobiješ… što dobiješ.“ Ta stara, mudra izreka me vodi, tješi, hrabri, a drži me i istine. Iza nje se krije i tisuću zašto, tisuću zato. 😉

Nedavno, na primjer, poželjela sam u svojoj školi kineskog jezika organizirati Dan kineskog jezika i kulture. Srećom, dobila sam što sam željela. Čak i više od toga. Naime, jezične radionice i film, uvijek lijepa prilika za vidjeti kako funkcionira ono što smo učili i učimo, su prošli jako lijepo a predavanja koja su im uslijedila, predavanja su u biti bila naše putovanje. Putovanje kroz vrijeme. Takva putovanja nemaju granice, ne traže putovnice niti unaprijed rezervirane karte i hotele, ne trebaju čak niti novac (jer su onima koji ih slušaju besplatna ;)). Traže naše vrijeme i naše želje. Traže putnike, to da. Traže i mjesto.

Stoga smo putnici i ja jedne (napokon!) sunčane subote rezervirali vrijeme, zagrlili želju, zauzeli mjesta i zaputili se niti manje niti više nego u najveću kopnenu državu ikad, u najveće carstvo ikad. Mongolsko carstvo.

Obišli smo granice, od istočne Kine do srednje Europe. Točnije, na sjeveru Kinu, na jugu Indiju, na istoku Japan, na zapadu Mađarsku i Poljsku te Bliski istok, sve smo obišli.

Prva stvar koju smo susreli je bila riječ. Nepobjediv. To je prijevod riječi Mongol. I zbilja, svjedočili smo koliko toga su na svjetskoj sceni u tom dalekom 13.stoljeću promijenili, polako smo razumijevali njihovo ime. Istina, nešto su promijenili na bolje, nešto na gore ali, bilo kako bilo, i jednim i drugim sto ostali zapanjeni; išlo smo istraživati.

Naime, kad saznate da je Mongolsko carstvo osvojilo 35 milijuna kvadratnih kilometara, onda vas to ne ostavi ravnodušnim. Oduševite se podvigu. Onda saznate da je u tom podvigu poginulo više ljudi nego u obadva svjetska rata i naravno… oduševljenje ode u sjenu.

Ali pokušavate doći do činjenica, sagledati sve strane, doći do istine. Putujući, pričali smo o tome kako svi možemo razmišljati, iznositi mišljenja no kad je istina u pitanju… ona nije stvar mišljenja nego činjenica. Na bazi činjenica se gradi, ne na bazi mišljenja. Npr., kad je dan, onda je dan, bez obzira što je možda nekom mrak pred očima. 😉 Upravo tako smo htjeli putovati kroz vrijeme, tražiti istinu u povijesti koja nas je vodila od jedne do druge strane, od jednog do drugog vladara, od jednog do drugog doba.

Prvo smo promatrali osnivača ovog velikog carstva, Džingis- kan (1162.- 1227.)., jednog od 36 mongolskih kanova. Promatrali smo ga od početka, pratili njegove prve pohode, pohode na sjevernu Kinu, pohode koje je započeo sa samo 15 000 vojnika u periodu kad je Kina imala 2 milijuna (neki kažu možda i 3 ili 5 milijuna) vojnika. Dakle, hrabar, odvažan je bio. Mislio je na svoj narod. Kad je krenuo u osvajanje Kine, Kina se sastojala od 3 država i bilo je pitanje vremena kad će neka ojačati i napasti Mongole. Zaključili smo da je vjerojatno koristio „Najbolja obrana je napad“ vojnu tehniku. Pametno. Složili smo se da je to sve bilo u skladu s njegovom funkcijom- bio je vladar i znao je vladati (putovanje smo tu prekinuli digresijama o tome da bi sve bolje i dobro funkcioniralo kad bi svatko tako radio- imao funkciju i obavljao ju u skladu s onim što je u njenom opisu), povjesničari se također slažu da je bio organizacijski i vojni genij. I mi smo zaključili da bi taj dio vrlo lako mogla biti istina. No, ono na što smo dalje naišli nije nam se baš svidjelo. Naime, Kina, ona zemlja čiji jezik učimo i koju tako volimo, ta Kina je početkom 13.stoljeća imala 100 milijuna stanovnika a krajem 13.stoljeća samo 60 000 milijuna. Žrtve osvajanja.

Da ne govorimo da Kineski zid, građen stoljećima unazad i izgrađen u 16 različitih zidova sveukupno, u biti svoju svrhu (onu koja je bila službena- obrana od plemena sa sjevera) nije niti obavio.

Ali nismo odustali, nastavili smo putovati dalje. Tražili smo što je to svijet dobio, što je novo došlo na svjetsku scenu za vrijeme Mongolskog carstva, od njegovog osnutka (1206.) pa do njegove propasti (1294).

Svašta smo pronašli. Krenut ću redom, nasumičnim.

Nećete vjerovati, kako su ruski carevi započeli „karijere“ kao mongolski vazali, utjecaj na Rusiju je bio neosporan (znam, znam, možda se netko neće složiti ali budimo objektivni, ne subjektivni!:))

Osvajanjem današnjih teritorija Irana i dijela Iraka (budući su bili malobrojni) Mongoli su uzrokovali seobu turkofonih naroda; ti narodi su činili dobar dio mongolskih jedinica. Nadalje, zbor spomenutog mongolskog razaranje srednje Azije, slabio je islamski utjecaj. Paradoksalno (nevjerojatno!), Mongoli su se izgubili u islamskoj i kršćanskoj civilizaciji- rastočio se mongolski sustav šamanskih* vjerovanja; u samoj Mongoliji prihvatili su lamaistički budizam (veže se s Tibetancima). Polako, dakle, od jednog iz gore priloženih podataka prilično okrutnog naroda, postali su jedan od najmiroljubivijih naroda na Zemlji. Danas štuju Džingis- kana kao Bodhisatvu- božansko utjelovljenje samilosti i sućuti. Žive uglavnom u Unutarnjoj Mongoliji te po raznim krajevima bivšeg carstva, ima ih ukupno manje od 6 milijuna.

Sve skupa, Mongolsko carstvo je donijelo svjetskoj povijesti dva velika vladara- Džingis- kana ali i njegovog unuka, Kublaj-kana, jednog od najmoćnijih careva na svijetu, najvećeg mongolskog poglavice. Naime, iako je osvajanje Kine započeto osvajanjem Pekinga 1215.god. a od strane Džingis-kana, završeno je u biti tek 1279.god osvajanjem cijele Kine, od strane Kublaj- kana. No, malo ranije, 1271., Kublaj-kan se proglasio carem Kine! Svrgnuo je Song dinastiju s vlasti i time napravio presedan u kineskoj povijesti- osnovao je Yuan dinastiju, prvu stranu dinastiju koja je zavladala Kinom! Putovanjem njegovim vremenom također nam je donijelo jako zanimljive informacije.

 

Kinezi kao Kinezi, kad živite s njima, sinizirate se, nenamjerno- niti vas oni na to sile, niti vi to baš hoćete, nekako to ide, kao samo po sebi. To se desilo i Yuan dinastiji. No, to nas nije iznenadilo. Iznenadilo nas je da su, s jedne strane, kanovi u Kini, uslijed sinizacije, gubili utjecaj i poštovanje ostalih mongolskih kanova a, s druge strane, Kinezi ih nikad nisu prihvatili, svrgnuli su ih s vlasti prvom prilikom, 1368. (zavladala je Ming dinastija). Normalno je da su htjeli svoju vlast. No (opet stara dobra istinaJ) postoji niz stvari koje niti Kina niti svijet ne mogu opovrgnuti, koje moraju priznati i tretirati kao dobrobiti vladavine Mongola, ne samo u Kini nego i u svijetu. Naime, iako je razdoblje dinastije Yuan bilo relativno kratko, pod upravom mongolskih careva Kina se gospodarski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura (što, znamo, nije bio čest slučaj). To se pak odrazilo i na ostatak svijeta. Kako? Put svile. Put svile predstavlja naziv za mrežu karavanskih puteva čiji je glavni cilj bio povezivanje Sredozemlja s istočnom Azijom. Istina, još u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Europe; zasnivale su se na razmjeni trgovačke robe, omogućavale su diplomatske kontakte i doprinosile su spoznajama o drugim kulturama, no te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane čak i na duže vrijeme kada su trgovina, promet i razmjena informacija bili ometani. Istina (opet!), Put svile je doživio veliki procvat u vrijeme kineske dinastije Tang (618.-907.), ali odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Evrope dali su upravo Mongoli. Mongolska osvajanja bila su ta koja su omogućila period redovnih i raznovrsnih kontakata- čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. I, usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, čak i u slučajevima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. Kapa dolje! Svi smo se složili koliko je velika bila važnost takve politike!

Složili smo se i da je venecijanski trgovac, Marko Polo (1254. do 1324.) Hrvat. Talijani su priznali da je s Korčule i to pitanje više nije pitanje, sad je odgovoreno, utvrđeno, sad je istina;) Pitanje je kakve veze Marko Polo ima s Mongolskim carstvom? Evo odgovora. Marko Polo je živio u Kini cijelih 17 godina, čak se 1270.god. imao priliku upoznati i s Kublaj- kanom (što za to vrijeme nije bilo niti malo lako). Zahvaljujući njemu, jako puno o mongolskom carstvu i jako puno o Istoku došlo je na Zapad.

Na žalost, u tom istom 13.stoljeću, sukobi između Mongola, Rusije i Perzije (današnji Iran) uskoro su obeshrabrili putnike da se koriste tim putem… pa nisu. Međutim, usprkos tome, Put svile je ostao zapamćen, mnoge veze su njime napravljene, mnoge kulture povezane, mnoga dobra razmijenjena. O njemu su mnogi pisali, radili dokumentarce, filmove, istraživanja… kako ranije tako i danas. A tim putem, Putem svile, i mi smo se vratili s našeg putovanja. Sačekala nas je Ivona i povela na osobno putovanje– u Mongoliju i Kinu 21.stoljeća…

Slušali smo pozorno, smijali se Ivoninim dosjetkama, uživali u neobičnim i tipičnim predjelima sjevera, svjedočili kontradiktornostima modernog društva, zavoljeli dječicu, nekako čistu u očima…

Tako je svatko na našim putovanjima dobio po nešto- netko osmijeh, netko fotku, netko informaciju, netko osjećaj, netko pogled, netko dobar zalogaj 😉 Netko čak i knjigu- na kvizu na sreću, Ivona je poklonila svoju knjigu, sa sve posvetom, zatraženom, da se razumijemo!  😉

Osobno, dobila sam puno toga na našem Danu kineskog jezika i kulture. Kao šlag na torti, Ivona me ugostila i na svom blog-u. Uživala sam, zahvaljujem!

 

*Šamanizam je spiritističko- magijski oblik religije koji se temelji na vjerovanju u duhove kao gospodare prirode, s kojima ljudi mogu uspostaviti vezu uz pomoć određenih magijskih obreda koje izvodi plemenski vrač šaman. Obično u ekstatičnom stanju, s pomoću bubnjeva, plesom i odgovarajućim formulama zazivanja, šaman dobiva odgovore i preporuke duhova o radnjama koje treba poduzeti radi dobrobiti plemena, liječenja bolesti i slično.