Planinarsko -pješački dnevnik: Humine, Brdo križa Ražine

Ne volim pametovati, ali činjenica je da se rutina gradi upornošću, osobito onda kada nam se najmanje da. Povijesno visoke temperature sigurno ne doprinose želji za fizičkom aktivnošću, pogotovo tijekom godišnjeg odmora, kada je mnogo primamljivije ostati u hladu.

Ipak, budim se, na brzinu doručkujem i krećem prema Brdu križa. Sve je u pješačkoj udaljenosti pa ovisim samo o sebi. Ne mogu reći da sam bila pretjerano motivirana. Najradije bih ostala kod kuće, ali imam plan i držim ga se.

U planinarenju se kondicija brzo gubi, a sporo i mukotrpno stječe. Upravo zato valja biti dosljedan.

Sunce već nemilosrdno prži. Korak po korak, postaju po postaju, napredujem uzbrdo. Štapovima povremeno lupkam po kamenjaru, više zbog opreza nego potrebe, jer zmije u ovakvim uvjetima nisu rijetkost. Znoj se cijedi, a vrućina pritišće.

Ubrzo stižem podno križa i zastajem kako bih upila jedan od svojih najdražih pogleda. Preda mnom se otvaraju Ražine, Šibenik i more koje blista na suncu. U takvim trenucima uvijek mi na pamet padnu Arsenovi stihovi: „Tko ovo more platiti?“ I zaista, teško je ostati ravnodušan pred takvom ljepotom.

Spuštam se polako i oprezno. Ovim putem rijetko sretnem ljude; tek pokoji automobil koji prolazi prema poljima. U tišini jutra svaki korak ima svoj ritam.

Vraćam se kući umorna, ali zadovoljna. Spremna za tuširanje, osvježena ne samo fizički nego i u mislima. Kao i mnogo puta prije, hodanje je učinilo svoje: vratila sam se kući posloženija nego što sam krenula.

(Radio) dokumentarac: Lomeći mrak

Radio-dokumentarac Lomeći mrak, nastao pod autorskom i redateljskom palicom Hane Veček, okuplja 23 ženska glasa koji dijele svoja iskustva, osjećaje i osobne refleksije potaknute filmovima danskog redatelja Larsa von Triera. Kroz niz intimnih svjedočanstava, autorica otvara prostor za slušanje onoga što se događa „u gledateljici“ nakon susreta s njegovim filmovima.

Lars von Trier (1956.) danski je filmski redatelj i scenarist, školovan na Danskoj filmskoj akademiji, koji je međunarodnu pozornost stekao već debitantskim filmom Element zločina (1984). S filmovima Epidemija i Europa ostvario je tzv. trilogiju o Europi, obilježenu postmodernističkim stilom, mračnom atmosferom i temama europske povijesti. Suautor je manifesta Dogma 95, koji se zalagao za radikalni realizam u filmu, i autor utjecajnih djela poput Lomeći valove, Idioti i Plesačica u tami, trilogije o ženskom žrtvovanju. Veliki uspjeh postigao je i filmovima Dogville te „depresivne trilogije“ (Antikrist, Melankolija, Nimfomanka), poznatima po provokativnim temama i snažnim ženskim ženskim likovima. Njegov opus zaključuju filmovi poput Kuća koju je izgradio Jack, u kojima se nastavlja interes za granice nasilja, morala i filmske forme.
(op. a. parafrazirano prema podacima Hrvatske enciklopedije, Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže)

U središtu Večekina dokumentarca nalazi se upravo von Trierov filmski svijet, u kojem su žene gotovo uvijek nositeljice priče – krhke, tragične, ali i iznimno snažne. Filmovi poput Lomeći valove, Plesačica u tami, Dogvillea ili Melankolije ostavljaju dubok emocionalni trag, a dokumentarac se manje bavi samim analizama filmova, a više njihovim odjecima u životima gledateljica.

Autorica povezuje iskustva žena različitih generacija i kulturnih sredina – od Hrvatske i Poljske do Irske, Danske, Nizozemske, Sjedinjenih Američkih Država i Kube. Unatoč geografskim i životnim razlikama, u njihovim se iskazima prepoznaje slična osjetljivost i intenzitet emocija koje su Trierovi filmovi pokrenuli: nelagoda, suosjećanje, tuga, bijes, ali i osjećaj dubokog prepoznavanja.

Značenje riječi: Mezalijansa

Mezalijansa

1.           pov. nepriličan i nepoželjan brak zbog razlike u društvenom položaju supružnika

2.           pren. loša mješavina, neprirodan spoj (o idejama, djelatnostima, pojmovima, državama)

Izvor: Hrvatski jezični portal

Knjiga: Remek-djelo, Ana Schnabl

Prijevod: Jana Pogačnik

Izdavač: Neolit

Roman Remek-djelo, smješten je u Sloveniju sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća – u vrijeme kada je ta republika bila dio tadašnje socijalističke Jugoslavije. Politički kontekst obilježen je rigidnim komunističkim sustavom, u kojem su umjetnost i izdavaštvo imali jasno propisane granice slobode izražavanja.

U središtu radnje nalazi se Ana, urednica zaposlena u najvećoj državnoj nakladničkoj kući. Iza njezine službene profesionalne uloge krije se i druga, tajna funkcija: ona je vrbovana kao agentica zadužena za nadzor i kontrolu proturežimskih sadržaja. Njezin posao nije samo urednički, već i ideološki – spriječiti da tekstovi koji odstupaju od službene linije budu objavljeni.

Situacija se dodatno zapliće kada joj u ruke dolazi rukopis romana Remek-djelo, čiji je autor Adam – profesor i pisac čiji tekst obiluje kritikom režima. Anin zadatak u tom je trenutku jasan i nedvosmislen: takvo djelo ne smije biti objavljeno. Međutim, granica između profesionalne dužnosti i osobnih uvjerenja ubrzo počinje slabjeti.

Kroz susrete Ane i Adama razvija se složen i strastven odnos koji prerasta u ljubavnu vezu, unatoč činjenici da su oboje u brakovima i imaju obitelji. Upravo ta zabranjena ljubav postaje središnja točka romana, ali i prostor dubokog unutarnjeg konflikta. Autorica vješto prikazuje kako politička represija i osobna etika dolaze u sukob s emocijama, stvarajući napetost koja ne dopušta jednostavne odgovore.

U romanu kroz intimnu perspektivu likova istražuje pitanja slobode – kako umjetničke, tako i osobne. Što znači biti slobodan u sustavu koji guši individualnost? Koliko daleko čovjek može ići u kompromisima prije nego iznevjeri samoga sebe? I konačno, može li ljubav biti oblik otpora ili je tek još jedna zamka?

Remek-djelo je roman o granicama – između dužnosti i moralnosti, ljubavi i izdaje, slobode i kontrole. Uronjen u psihološku dubinu svojih likova, tekst otvara prostor za promišljanje o onome što nas određuje i sputava, ali i o hrabrosti potrebnoj za osobno oslobođenje.

O moći prirode…

Iako ljudski genij stvara razne izume odgovarajući raznim pomagalima na isti cilj, nikada neće iznaći ni ljepši ni lakši niti sažetiji izum od prirode jer u njezinim izumima ništa ne manjka niti je suvišno.

Leonardo da Vinci

Samo pozitivno…

“Ako sve usmjeravamo na priče prepune sukoba, drame, ljudi će biti skloni tomu da svijet doživljavaju daleko gorim nego što uistinu jest”, rekao je Ulrik Haagerup, ugledni dugogodišnji danski novinar i urednik, a danas izvršni direktor Konstruktivnog instituta za emisiju Razgovor s razlogom.

Film: Koke

Iako osobno nisam fascinirana kvadratima, činjenica je da su imovinski i nasljedni sporovi među članovima obitelji među najčešćim predmetima na domaćim sudovima. Ipak, fascinira me svojevrsna društvena omerta koja prati tu temu. O obiteljskim sukobima zbog nekretnina rijetko se javno govori, premda su prisutni u gotovo svakom okruženju.

Upravo zato sam poželjela pogledati Koke, film redatelja i scenarista Igora Jelinovića, ovogodišnjeg pobjednika Pulskog filmskog festivala.

Kao što je u intervjuu za Journal istaknula Aleksandra Janković, koja tumači lik Tajane i pritom briljira autentičnim splitskim naglaskom (op.a. rođena u Splitu, ali živi i radi u Beogradu):

„Tema koju obrađuje, koja je toliko zastupljena u mnoštvu obitelji, i upravo odnos dviju sestara koje su tako bliske. Mogućnost da pokušam razumjeti zašto neki kvadrati, koji tako lako mogu nestati s lica Zemlje, mogu napraviti toliko razdora među najbližima.“

To je ujedno i srž filma. U središtu radnje nalaze se dvije sestre, Tonina (igra je ingeniozna Snježana Sinovčić Šiškov) i Tajana, karakterno gotovo dijametralno suprotne, baš kao što su to često i sestre u stvarnom životu. Njihov odnos služi kao ogledalo složenih obiteljskih dinamika koje će mnogi gledatelji prepoznati u vlastitom okruženju.

Tonina vodi obrt za knjigovodstvene usluge. Iako su u poslu formalno angažirani i suprug te kći, koju više privlače joga i osobni razvoj nego konta i bilance, teret poslovanja nosi upravo ona. Uz to, već petnaest godina skrbi o nepokretnoj i dementnoj majci.

S druge strane, Tajana je vrijedna žena, udana za tipičnog “pusti me stati” Dalmatinca. Majka je dvoje djece: sina koji je završio novinarstvo, ali ne pokazuje osobitu želju baviti se tom profesijom, te kćeri tinejdžerice. Njezina obitelj živi lagodno, putuje i uživa u životu, premda se ponekad čini da takav standard nadilazi njihove stvarne financijske mogućnosti.

Sestre imaju zajednički plan: kupiti drugi kat obiteljske kuće na Hvaru. No njihov odnos nepovratno se narušava kada Tonina potajno otkupi dio kuće od rođakinje Željke. Taj čin postaje okidač za sukob koji razotkriva nagomilane frustracije, stare zamjerke i različita viđenja obiteljskih obveza i zasluga.

Jelinovićev film ne bavi se samo nekretninom kao predmetom spora. Kuća na otoku postaje simbol svega onoga što godinama ostaje neizrečeno među članovima obitelji: osjećaja nepravde, neravnomjerno raspoređene odgovornosti, ljubavi, zavisti i potrebe za priznanjem. Upravo zato Koke nadilazi priču o „kvadratima“ i pretvara se u univerzalnu priču o obiteljskim odnosima.

Posebnu vrijednost filmu daje glumačka ekipa u nezaboravnim izvedbama gledamo Snježanu Sinovčić Šiškov i Aleksandru Janković (obe su dobitnice Zlatne arene za glumu), Šimuna Šituma, Stojana Matavulja, Leona Lučeva, Anu Mariju Veselčić, Mare Rodin i Daru Vukić.

U trajanju od 97 minuta, Koke donosi prepoznatljivu i bolnu obiteljsku priču koja podsjeća da sukobi oko kvadrata često nikada nisu samo sukobi oko nekretnina. Oni su najčešće sukobi oko ljubavi, žrtve, pripadanja i podsjetnik kako često nije pravedno ono što je nama pravedno.

Film: Panda u Africi, Panda Bear in Africa

Panda u Africi je animirani film.  Režirao ga je Richard Claus i Karsten Kiilerich.

Radnja prati mladog pandu Panga koji kreće iz Kine u Afriku kako bi spasio svog najboljeg prijatelja, zmaja Jielonga, kojeg je oteo zli lav Malume.  Panda na putovanju otkriva nepoznati svijet i susreće opasne  antilope,  nojeve te sklapa prijateljstva s majmunom Jojo i hijenom Nialom.  

Ujedinjeni zajedničkim ciljem, njih troje kreću u opasnu pustolovinu, smišljajući način kako pobijediti Malumea, osloboditi Jielonga i spasiti Nialinu obitelj od prijeteće opasnosti.

Film pokazuje da pravo prijateljstvo ne poznaje granice – ono nas potiče na hrabrost, uči nas povjerenju i dokazuje da zajedno možemo savladati i najveće prepreke.

Film traje 84 minute.

Najava: Kazališne sezone 2026./2027. u HNK Zagreb

U kazališnoj knjižnici, HNK Zagreb, u novoj kazališnoj sezoni najavljuje sljedeće dramske premijere:

  1. William Shakespeare: Richard III.
  2. Tena Štivičić: Raseljene
  3. Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
  4. Christopher Hampton: Opasne veze
  5. Sanja Milardović: Marija Antoneta za ovo nema vremena
  6. Dora Šustić: Pičman

Knjiga: Kutijica od Školjki, Nada Gašić

Roman Kutijica od školjki doista se može čitati kao svojevrsni vremenoplov – kratko i precizno, kako to ističe i urednik knjige Kruno Lokotar. Riječ je o priči uronjenoj u analogno doba, ispripovijedanoj kao blagi, gotovo ljekoviti detoks od digitalne svakodnevice, u kojoj smo zatrpani informacijama, dogovorima koji se neprestano mijenjaju te ubrzanim ritmom što proizvodi umor, raspršenost i anksioznost. U tom smislu roman nudi sporije vrijeme, prostor za pažnju i tišinu, te postupno uvlači čitatelja u svijet koji se više promatra nego konzumira.

U središtu radnje nalazi se četveročlana obitelj: otac, majka i dvije kćeri, starija Neva i mlađa Tamala. Radnja je smještena u poslijeratni Zagreb početkom šezdesetih godina; roditelji su ratni borci, a obiteljska svakodnevica oblikovana je skromnošću i novim optimizmom tadašnjeg vremena. Tamala je maštovita djevojčica nemirnog duha i otvorena srca, čija unutarnja energija pokreće veliki dio romana.

Ljeto u Zagrebu za Tamalu je monotono jer većina djece odlazi na more, dok njezina obitelj ostaje u gradu nakon što majka slomi nogu prilikom posjeta krojačici. Obiteljski se odnosi tada preraspodjeljuju: Neva preuzima kuhanje, otac radi, majka leži i dane provodi čitajući Rat i mir, a Tamala, prepuštena sebi, zamišlja, izmišlja i pokušava dokučiti sudbine susjeda. Kako bi se barem nakratko smirila i promijenila okruženje, Tamala odlazi na more s obiteljskom prijateljicom Višnjom.

Sam odlazak na more prikazan je kao pravi mali pothvat: putovanje vlakom do Rijeke, noćenje kod obiteljskog prijatelja, a potom plovidba brodom do Splita. Boravak u Trogiru, gdje Tamala i Višnja naposljetku završavaju, otvara novi sloj romana – niz emocionalnih napetosti, nesuglasica i ljubavnih previranja, osobito u odnosu između udane Višnje i mladog Stipe. Sve se odvija pod budnim, pomalo strogo-zaštitničkim okom Višnjine majke Vice.

Kuti­jica od školjki pritom ne rekonstruira samo jednu priču, nego cijeli nestali svijet: Zagreb i dalmatinske gradove, jezik tadašnjeg Trogira, recepte, odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti društva okrenutog budućnosti. U tom spoju intimnoga i kolektivnoga susreću se zabranjene ljubavi i socijalistički zanos, mediteranska romansa i naslijeđe konzervativnih normi, ali i duh progresivnosti. Roman tako postaje tiha, ali snažna kronika vremena, u kojoj se privatno i povijesno neprestano zrcale jedno u drugome.