Iako osobno nisam fascinirana kvadratima, činjenica je da su imovinski i nasljedni sporovi među članovima obitelji među najčešćim predmetima na domaćim sudovima. Ipak, fascinira me svojevrsna društvena omerta koja prati tu temu. O obiteljskim sukobima zbog nekretnina rijetko se javno govori, premda su prisutni u gotovo svakom okruženju.
Upravo zato sam poželjela pogledati Koke, film redatelja i scenarista Igora Jelinovića, ovogodišnjeg pobjednika Pulskog filmskog festivala.
Kao što je u intervjuu za Journal istaknula Aleksandra Janković, koja tumači lik Tajane i pritom briljira autentičnim splitskim naglaskom (op.a. rođena u Splitu, ali živi i radi u Beogradu):
„Tema koju obrađuje, koja je toliko zastupljena u mnoštvu obitelji, i upravo odnos dviju sestara koje su tako bliske. Mogućnost da pokušam razumjeti zašto neki kvadrati, koji tako lako mogu nestati s lica Zemlje, mogu napraviti toliko razdora među najbližima.“
To je ujedno i srž filma. U središtu radnje nalaze se dvije sestre, Tonina (igra je ingeniozna Snježana Sinovčić Šiškov) i Tajana, karakterno gotovo dijametralno suprotne, baš kao što su to često i sestre u stvarnom životu. Njihov odnos služi kao ogledalo složenih obiteljskih dinamika koje će mnogi gledatelji prepoznati u vlastitom okruženju.
Tonina vodi obrt za knjigovodstvene usluge. Iako su u poslu formalno angažirani i suprug te kći, koju više privlače joga i osobni razvoj nego konta i bilance, teret poslovanja nosi upravo ona. Uz to, već petnaest godina skrbi o nepokretnoj i dementnoj majci.
S druge strane, Tajana je vrijedna žena, udana za tipičnog “pusti me stati” Dalmatinca. Majka je dvoje djece: sina koji je završio novinarstvo, ali ne pokazuje osobitu želju baviti se tom profesijom, te kćeri tinejdžerice. Njezina obitelj živi lagodno, putuje i uživa u životu, premda se ponekad čini da takav standard nadilazi njihove stvarne financijske mogućnosti.
Sestre imaju zajednički plan: kupiti drugi kat obiteljske kuće na Hvaru. No njihov odnos nepovratno se narušava kada Tonina potajno otkupi dio kuće od rođakinje Željke. Taj čin postaje okidač za sukob koji razotkriva nagomilane frustracije, stare zamjerke i različita viđenja obiteljskih obveza i zasluga.
Jelinovićev film ne bavi se samo nekretninom kao predmetom spora. Kuća na otoku postaje simbol svega onoga što godinama ostaje neizrečeno među članovima obitelji: osjećaja nepravde, neravnomjerno raspoređene odgovornosti, ljubavi, zavisti i potrebe za priznanjem. Upravo zato Koke nadilazi priču o „kvadratima“ i pretvara se u univerzalnu priču o obiteljskim odnosima.
Posebnu vrijednost filmu daje glumačka ekipa u nezaboravnim izvedbama gledamo Snježanu Sinovčić Šiškov i Aleksandru Janković (obe su dobitnice Zlatne arene za glumu), Šimuna Šituma, Stojana Matavulja, Leona Lučeva, Anu Mariju Veselčić, Mare Rodin i Daru Vukić.
U trajanju od 97 minuta, Koke donosi prepoznatljivu i bolnu obiteljsku priču koja podsjeća da sukobi oko kvadrata često nikada nisu samo sukobi oko nekretnina. Oni su najčešće sukobi oko ljubavi, žrtve, pripadanja i podsjetnik kako često nije pravedno ono što je nama pravedno.