“Dovršio svoje ovogodišnje ocjenjivanje književnih radova za državni LiDraNo. Ovih dana će djeca dobiti obavijest. Neki od mojih favorita sigurno će proći i kod ostatka žirija. A dok sam još vruć od dojmova, imam potrebu obratiti se onima koji nisu prošli.

Prvo, sretan sam s heterogenošću koju sam čitao ovih dana. Ima slam poezije, hip-hop versa, ali i tradicionalnijeg stihovanja (epski deseterac, majke mi!), pa kompletnih zaokruženih priča, dobrih prvih poglavlja nekih budućih romana, lirske proze, dramskih fragmenata, nekoliko divnih hibridnih eksperimenata. Sve to u jezičnom ruhu koje se ne boji transgresije. Standard, dijalekti, sociolekti izlaze iz svojih zadanih funkcija, popunjavaju nove niše.

Gnječi se to tijesto jezično da bi se ispričale priče o ljubavi, smrti, duhovnosti, samoći, ovisnosti, ekologiji, pobjedi i porazu, nasilju i nježnosti, razvaljenim i skrpanim obiteljima, pred očima se redaju prizori za krepat od smijeha i oni koji nas taknu duboko. Čitajući stječem dojam da mi je njihovo iskustvo bliže nego ikada, ali i da imaju silnu čežnju za empatijom i shvaćanjem nekih naoko dalekih sudbina. U razdoblju od Velikog praska do daleke budućnosti smjenjuju se protagonisti sve od virusa preko smrdljivog martina koji govori češki, dječaka koji liže sladoled na ulicama Hirošime, dječaka iz Harkiva koji čita priču o njemu, male migrantice što čeka na ulazak u našu zemlju, genijalnih znanstvenica, do svemira samog.

Da se razumijemo, ima tu treša, banalnosti, većviđenosti, manirizma koji pokušava prikriti prazninu, ali onda i (ponekad u istom pasusu) trenutaka čiste genijalnosti, kada mi u glavi bude: Ja ovo dijete nemam čemu naučiti. To je gotova spisateljica, to je gotov pjesnik. Scene nikad viđene, neki novi arhetipovi, znam kad znam, kao i što znam da je to tautologija, a ono prije oksimoron.

Dakle, vi što niste prošli. Dvije su stvari sigurne: prva je da među selektiranim tekstovima sigurno nema onih koji su nezasluženo tamo. Druga je da među onima koji nisu selektirani ima sjajnih, 100 %.

Ali džaba to, jer kako se postaviti kad su nam upravo rekli da ipak nismo dovoljno dobri? Možemo uvijek reći „zaboli me“ i velika je sreća imati takvu autonomiju i samopouzdanje. Ali to je teško. Ajmo ovako. Prvo, možda ovo i nije neuspjeh. To je privilegija nas autorica i autora, uvijek možemo reći: da, dobro, ne vole me, jer ću vjerojatno biti shvaćen/a tek za 100 godina. Bam. Gonite se, debili. Lidrano-Žmidrano.

Ili možemo drukčije razmišljati o tome. Jest, neuspjeh je, kiksali smo. Da smo napisali najbolji tekst na svijetu, prošao bi, a nije. Pa što onda? Kiksali smo i kiksat ćemo opet, onako kako samo mi to znamo.

Kiksajte svim srcem i dokraja, draga djeco. I to redovito, nije dovoljno kiksati samo jednom, ne ne. Pazite da budu neki pravilni razmaci. Kiksajte sve bolje, kiksajte drukčije, kiksajte monumentalno, kiksajte jer imate petlje. Upravo to se može pokazati ključnim za uspjeh, ako vam je do njega stalo.

Naposljetku, zašto se obraćam upravo onima koji nisu prošli? Jer, ako ikome išta znači, ja sam jedan od vas. 

Nikad. Nisam. Prošao. Na Lidrano. Ni lokalna razina. Što mislite, odakle mi nadimak, Kix?

Pa što onda? Živ sam. Pišem.

Dakle, otrest prašinu, udahnut duboko i idemo dalje. Kiksati? Da! Odustati? Nema šanse.”

Facebook status, travanj 2023., KRISTIAN NOVAK

Grad Osijek domaćin je prvog panonskog Festivala knjige koji se ove godine održava od 24. do 28. svibnja s krajnjim ciljem poticanja čitanja kod svih dobnih skupina, a osobito djece i mladih.

Festival se održava na 1900 četvornih metara sportske dvorane Gradski vrt, a posjetiteljima će ponuditi preko 40 izlagača, brojne književne novitete, promocije knjiga, susrete s autoricama i autorima, dječje programe i radionice. Ukupno je osmišljeno više od 55 atraktivnih programa.  

Organizator, Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, poziva širu javnost da uživa u ponudi Festivala te iskoristi popuste i prigodne cijene koje se spuštaju i do 70 % popusta. Ulaz na Festival se ne naplaćuje. Posjetitelji u srijedu, četvrtak i nedjelju od 10.00 do 20.00 sati te u petak i subotu, nešto duže i opuštenije, od 10.00 do 21.00 sat mogu uživati u novitetima, malo starijim naslovima ali i uistinu brojnim susretima s autoricama i autorima.

Festival se održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, Županije Osječko-baranjske te Grada Osijeka, dok su partneri Festivala Kulturni centar Osijek, Turistička zajednica Osječko-baranjske županije, Turistička zajednica Grada Osijeka i Športski objekti Osijek. 

Program potražite na linku u nastavku:

Program – Panonski festival knjige (pfk.hr)

P.S. TEKST je kompilacija priopćenja za javnost PFK-a

Dušo,

ne mogu bove,

ograničiti

more.

Ima tih nekih procesija kojima sam svjedočila u životu od one u Limi u Peru, hvarske Procesije za križen do  padovske uoči svetog Ante, koje ostaju u glavi zauvijek. Jedina od njih  koju sam  odšetala, dva puta je hvarska Procesija za križen, s preko 500 godina dugom tradicijom, pod zaštitom je UNESCO-a. Na UNESCO-voj  listi baštine nalazi se osamdesetak procesija diljem svijeta, no ova „Za križen“ posebna je po svom karakteru u pasionskom, noćnom i pučkom obliku. Iako se sa sigurnošću ne zna točan početak ophodne procesije na Hvaru, neki od povijesnih izvora vežu je za 16. stoljeće (prema fra Bernardinu Škunci). Kroz povijest je bila suočena s različitim izazovima  uostalom kao u doba svjetske pandemije koronavirusa. Procesija se dosada samo jednom nije održala na otoku i to ratne 1944. godine. No, i tada ratom izbjegli  otočani njih 3000 su je održali u izbjegličkom kampu u El Shattu u Egiptu, i kao sjećanje na nju su donijeli na otok križeve. Procesija „Za križen“ se održava u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak u krugu što se zatvara oko šest mjesta u središnjem dijelu otoka Hvara i to kroz: Vrbovsku, Jelsu, Pitve, Vrsnik, Svirče i Vrbanj. Svih šest procesija kreću u 22,00 sata i to u smjeru kazaljke na satu, slijede jedna drugu, no ne smiju se ni sastati niti  susresti. Staza hodočasničkog  puta duga je oko 25 kilometara i traje cijelu noć, otprilike do 7 sati ujutro. Procesiju ne predvodi mjesni župnik, nego križonoša. Župnici  ne  idu u procesiju oni ispraćaju križonošu i dočekuju hodočasnike u crkvi. Nakon ispraćaja i nagovora mjesnog župnika u kojem se ističe značenje procesije, ali i čast koja pripada križonoši i njegovoj obitelj – križonoša preuzima križ iz župnikovih ruku. Posebna je čast biti križonoša.  S tim se raste.  Obitelji nerijetko već po rođenju zapisuju muško dijete u župnom dvoru za križonošu, čime se ispunjava obiteljski zavjet ili zahvala Bogu. Potonjem u prilog ide podatak iz župne knjige iz Jelse: sljedeći koji se prijavi za križonošu u Jelsi će doći na red 2051. godine. U noći procesije križonošina kuća je obilježena svjetlećim križom. Na uskrsni ponedjeljak prema tradiciji  križonoša organizira svečani ručak za svoju pratnju. Križ je prosječno težak između sedam i jedanaest kilograma, negdje i do petnaest kilograma ovisno od mjesta do mjesta.  Ovijen je crnim velom/maramom. Križ križonoša za cijelo vrijeme trajanja hodočašća ne ispušta iz ruku niti na pod, ako se umori tu je njegov bliski pomoćnik ili zamjenik, najčešće su to dva člana obitelj ili bliski prijatelji kojeg  kao i svečanu pratnju bira sam. Križonoša tijekom cijelog puta ne smije sjesti, hoda i u crkvi kleči. Obučen je kao i  njegova pratnja u bijele ili bež tunike, bos je ili ima suknene čarape. Svečanu pratnju čine dva bliska pratitelja križonoše, dva nosača svjećnjaka (kandelira), šest do dvanaest nosača voštanih svijeća (torci), od osam pa do trideset nosača svečanih fenjera (svjećnjaka), dvojica glavnih pjevača Gospina plača i tri do četiri pjevača koji pjevaju responzorij. Batistrada je svojevrsni vodič hodočašća osvjetljava put i zadužen je da sve funkcionira prema stoljetnoj tradiciji procesije. Nakon svečane pratnje i nosača svijećnjaka procesiju prate  hodočasnici. Nakon što procesija dođe u mjesto u župnu crkvu prođe krug oko crkve. U crkvi se procesija  na čelu s križonošom zaustavlja ispred svečano  okićenog korizmenog oltara, gdje se pjeva Gospin plač, moli se pet očenaša na čast pet Isusovih rana … i tako kroz šest mjesta koji sudjeluju u procesiji. Tradicionalno, najveći broj sudionika okupi procesija u Jelsi, jer je osobito lijepo iskustvo doživjeti trenutak na jelšanskoj Pjaci kad križonoša nakon cijelo noćnog hodočašća zadnjih dvadesetak metara svog križnog puta pretrči s križom u rukama mjesnom župniku u zagrljaj. Svaka od šest procesija završava u crkvi iz koje je krenula. Procesiju za križen prohodala sam prvi puta 2018. godine, lani mi je zbog bolesti propao pokušaj došla sam tek do Splita, no tada kao i 2023. godine “izula me iz cipela.” Hodala sam sama, prateći povorku hodočasnika. Hodala sam cijelu noć, i to od 22 h do 7 ujutro kroz šest hvarskih mjesta, nekih dvadesetak kilometara. Hodanje je apsolutno tehnički ne zahtjevno, ono s čim sam se borila je san i pospanosti. Opcija da odustanem zato što mi se spava, jer sam jutarnji tip, nije bila opcija. Lomila sam se iskreno i borila sa snom, ciklusom i boli u križima, ponekim udarom tramontane, poželjela više puta topli krevet i prekorila se zbog vlastitog nemira i neznanja ne činiti ništa. Odolijevala sam snu, ali i slasnim zalogajima, iako su mi krafne bile više nego primamljive, a tek uskršnje pogače, ali nisam uzela ništa iz kombija okrjepe, osim vode i pola čaše kave  koja me nije razbudila. Nije ovo samohvala, ovo je podsjetnik na važnost imanja karaktera, upornosti i dosljednosti, ali i  na zahvalnost i važnost  prijatelja, u mom slučaju Vilme i Ante, koji su mi bili podrška i tako potrebna logistika i 2018. i ove godine. I opet bi sve ponovila.

Pred nama je jedanaesti Natječaj za kratku priču Gradske knjižnice Samobor.
Draženki Robotić, koja u ime knjižnice sudjeluje u radu žirija svo to vrijeme, ovoga puta pridružit će se književnica i novinarka Božica Brkan i književnik Alen Brlek.
Priče mogu biti dužine do 5 novinarskih kartica te ne smiju biti ranije objavljene. Svaki autor može poslati samo jednu priču. Tri najbolje priče bit će i novčano nagrađene, dok će dvadesetak odabranih biti objavljeno u zbirci kratkih priča Gradske knjižnice Samobor i na mrežnim stranicama Knjižnice. 

Na natječaj se mogu javiti svi afirmirani i neafirmirani autori koji su građani Republike Hrvatske, a priče se šalju anonimno, pod šifrom. Najbolje priče bit će proglašene i novčano nagrađene u rujnu 2023. na Danima kratkopričaša Gradske knjižnice Samobor.

KVAKA 23 

Natječaju i ove je godine dodana „Kvaka 23“. Riječ je o posebnoj kategoriji u okviru natječaja koja je rezervirana isključivo za lokalne autore sa samoborskog područja, kojima je to najčešće i prvi autorski susret s kratkom pričom.

PRAVILA NATJEČAJA

• Na natječaju mogu sudjelovati svi građani RH samo s jednom pričom
• Natječaj je anoniman
• Priča ne smije biti već objavljena i može imati najviše 9000 znakova (s prazninama), 
• Nagrade su novčane: 1. nagrada 400 EUR; 2. nagrada 350 EUR; 3. nagrada 250 EUR

Priče šaljite na e-mail: infogks@samobor.hr
Ukoliko nemate e-mail, šaljite priče klasičnom poštom na adresu: Gradska knjižnica Samobor Krležina 9, 10430 Samobor.

P.S. TEKST PREUZET S WEB STRANICE GRADSKE KNJIŽNICE SAMBOR S LINKA U NASTAVKU

https://www.samobor.hr/knjiznica/pisem-ti-pricu-vol-11-n8727

Roman O, Williame, Elisabeth Strout  svojevrsni je nastavak  romana Zovem se Lucy Barton, istoimene autorice,.

Iako nije nužno da čitate prvo Lucy Barton, ipak je preporuka, iz mog iskustva, jasnije su stvari.

Kao u onoj Nomen est omen tako je u ovom romanu, u središtu radnje je William, Lucy bivši muž, i otac njene dvije odrasle kćeri.

Lucy i William iako su bivši supružnici, ostat će životni suputnici, a povezat će ih i osobne tragedije koje uključuju smrti i rastave, a napose Willamova obiteljska prošlost.

Lucy i William kreću na jedno putovanje, u potragu za nedavno otkrivenom ženom u Willameovom životu Lois Bubar. Dolazak u Houlton, u knjižnicu rasvijetlit će dio potrage i otkriti dio obiteljske istine iz prošlost, koja postaje sadašnjost kao u onoj “zaklela se zemlja raju, da se tajne sve doznaju.” Williamov otac njemački je ratni zarobljenik poslan da radi na farmi krumpira, gdje se isti zaljubio u Williamu majku, ženu s prošlošću.

Osim Williamove obiteljske sage u pozadini iščitavamo i otkrivamo i druge obiteljske istine, poglavito one u odnosu bivših supružnika, Williama i Lucy iz kojih vršti prošlost nesavršenog djetinjstva – i one teze da nas isto određuje očito za zauvijek.

Baš kako to piše na poleđini knjige, riječ je o romanu s prekrasnom pričom: „o strahovima i nesigurnostima, malim radostima i nježnostima, o preljubima i drugim partnerima, roditeljima i djeci. Sa svakom stranicom saznajemo više o tihim silama koje nas drže zajedno – čak i kad se jedni od drugih udaljimo.”

Ili kako to pišu kritičari u The Boston Globeu: “Jednostavne izjavne rečenice Elisabeth Strout sadrže kontinente. Zna li itko dalje bolje dočarati usamljenost, otuđenost, kazati duboke, važne stvari? Zna li itko bolje prikazati nasljeđe nesavršenog odgoja, nedoraslih roditelja? Ovaj sjajni, uvjerljivi i nježni roman jednostavno je – radost.”

Izložba naziva ‘Opasno crvena’, umjetnika Željka Koprolčeca i Duška Šibla, održava se na otvorenom – na Trgu Republike Hrvatske ispred ŠPUD-a, točno ispred Muzeja za umjetnost i obrt koji se nalazi u rekonstrukciji, od 18. travnja do 17. svibnja 2023. 

Radi se o drugoj izložbenoj suradnji fotografa Koprolčeca i slikara Šibla, nakon izložbe Nudo furioso 2019. godine, nova suradnja daje i novo sagledavanje dvaju medija ovih umjetnika, a kroz njihovo preklapanje i novo čitanje.

Izdvojeno iz predgovora Mirka Ilića:

„Zanimljivo je da je art/akt na ovoj izložbi rezultat rada dva različita umjetnika. Oni nisu različiti samo medijski, nego aktu prilaze iz dva potpuno različita smjera.

Željko Koprolčec u svom fotografskom pristupu preuzima totalnu kontrolu nad svim procesima kreiranja fotografije. U njegovom pristupu nema ičega nepromišljenog, nema ičega što je van njegove kontrole. Svaki tračak svjetla je pažljivo kontroliran. Boje su minimalne, većinom su to tonovi sepije. Poze modela su pažljivo koreografirane i statične. Osjeća se potpuni nedostatak fizičke dinamike, pokreta modela. Jedini pokret je svjetlo koje putuje po oblinama tijela. I sam umjetnik u procesu pritiskanja okidača na kameri radi to minimalnim pokretom.

Pristup Duška Šibla je totalno obrnut. Sve je naizgled ostavljeno slučaju. Nedefinirani potezi kista, primarnih boja, duge, široke i divlje krivulje koje plešu po površini platna. Da bi se postigla ta fluidnost i senzualnost poteza linija, umjetnik fizički mora plesati kistom po platnu. On pleše s linijama. Ta umjetnikova energija, proces kojim stvara art/akt, pretvara model u naznaku, haiku na rubu apstrakcije.

Susret ta dva potpuno različita pristupa na istoj površini stvara sasvim novu vizualnu informaciju, započinje dijalog u našim očima. Prva reakcija oka je da pokušava “čitati” rad/sloj svakog od tih umjetnika odvojeno. Oko se prebacuje s jednog sloja na drugi i natrag, sve dok se oko i mozak ne usklade i počnu “čitati” oba sloja kao jedan. Tu počinje dijalog umjetnosti ta dva stvaraoca. Tu se pojavljuje “nešto treće”.“

P. S. TEKST JE PREUZET S WEB STRANICE CULTURENET S LINKA U NASTAVKU:

https://www.culturenet.hr/hr/izlozba-opasno-crvena-zeljko-koprolcec-dusko-sibl/193180

Program događanja u sklopu obilježavanja Noći knjige od A do Ž, od Adžamovaca do Županje! Programi se održavaju od 21. do 23. travnja 2023. godine. Manifestacija Noć knjige pokrenuta je kako bi se obilježio 23. travnja kao Svjetski dan knjige i autorskih prava i 22. travnja kao Dan hrvatske knjige.

“Ovogodišnja manifestacija temom Sanjaju li roboti električne knjige? propitkuje fenomen umjetne inteligencije, koja polako, ali sigurno, unosi promjene u poimanje umjetničkog, pa onda i književnog stvaralaštva, namećući pitanja vezana uz originalnost, autorstvo i autorska prava, ali nudeći i rješenja koja čovjeku mogu biti od pomoći – pa i pri čitanju knjiga.

Noć knjige ove godine brojnim programima podsjeća i na važne obljetničare – Mariju Jurić Zagorku, Dinka Šimunovića, Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krležu i Miljenka Smoju.

Noć knjige 2023. održat će se u 254 grada i mjesta širom Hrvatske, a u programu sudjeluje 155 narodnih knjižnica, gotovo 100 knjižara, antikvarijata i nakladnika, 330 različitih ustanova – od škola, vrtića, muzeja i fakulteta do domova za umirovljenike i bolnica. Knjiga i čitanje slavit će se i u kafićima, mjesnim odborima, parkovima, na nasipima, plažama, pa i u tramvajima, vlakovima, brodovima te u zagrebačkoj zračnoj luci.” *

Program potražite na linku u nastavku: http://nocknjige.hr/index.php

ZANIMLJIVO -KNJIŽEVNE ŠETNJE

Noć knjige nastavlja suradnju s Turističkom zajednicom grada Zagreba i poznatim zagrebačkim pripovjedačicama Josipom Šiklić – Purgericom, Ivom Sillom i Gornjogradskim coprnicama te poklanja svim Zagrepčanima čak tri besplatne tematske ture inspirirane knjigama, književnošću i književnicima. Splićane će Božidarka Šćerbe Haupt (Exploring Croatia With Darka) uz podršku Turističke zajednice grada Splita i Organizacijskog odbora “Smojinih 100”, povesti u šetnju “Velim mistom” prema Smojinim zapisima (tura za NK već je popunjena, organizirane su još dvije), a stanovnici Umaga moći će uživati u književnoj šetnji putopisca Gorana Blaževića putevima Tomizzinih romana, čija se radnja odvija u Umagu i okolici**.

Informacije o turama dostupne su na poveznicama:

Iz Zagorkina pera

http://nocknjige.hr/program.php?program_id=9309

“Noć viteza, vatre i zmaja” – besplatna tematska tura

http://nocknjige.hr/program.php?program_id=9319

Razgled grada Književni klub tajnog Zagreba

http://nocknjige.hr/program.php?program_id=9310

Đir po gradu – Đir Velin Miston

http://nocknjige.hr/program.php?program_id=8230

Književna šetnja Umagom i okolicom

http://nocknjige.hr/program.php?program_id=8160

*Preuzeto s web stranice Noći knjige

**Preuzeto s Facebook stranice Noći knjige

Ukorak s Tošom

Tošo Dabac jedan je od najznačajnijih hrvatskih fotografa. Desetljećima je fotografski istraživao i nanovo otkrivao motive na zagrebačkim ulicama dok je radio u svom kultnom Atelijeru na polukatu Ilice 17. Zbog brojnih narudžbi nekoliko je puta proputovao i prostore tadašnje Jugoslavije. Ruta Ukorak s Tošom poveznica je između Tošinog atelijera na polukatu Ilice 17 i Muzeja suvremene umjetnosti gdje se njegova Zbirka privremeno nalazi. U iščekivanju ponovnog izlaganja Dabčevih fotografija na tom povijesnom mjestu vraćamo Dabca na ulicu – tamo gdje se osjećao doma.

Projekt “Ukorak s Tošom” realiziran je suradnjom Arhiva Tošo Dabac i projekta Točka sastajanja te Prijatelja MSU-a, uz potporu Grada Zagreba te ljubaznošću obitelji Petra Dabca i Maje Moro, stanara Ilice 17 i gospođe Nevenke Koričančić te u suradnji s obrtima, ustanovama i djelatnostima: Bacchus, jazz bar / Palma turistička agencija / Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski / Glazbena pandemija / Autoservis Vugrin / Rockmark glazbena knjižara / Borovo / Knjižara Ljevak / Br00m44. Detaljnu kartu sa svim upisanim lokacijama nađite niže:

Fotografije: Korištene fotografije dio su Arhiva Tošo Dabac i vlasništvo su Grada Zagreba / Arhiv Tošo Dabac, MSU

P.S. TEKST KAO I FOTOGRAFIJE SU U CIJELOSTI PREUZETI S LINKA GRAZIE HRVATSKE U NASTAVKU