Dokumentarac: Žena zmaj

Dokumentarac Žena zmaj priča je o tri djevojke koje su se godinama borile s poremećajima u prehrani, konkretno s anoreksijom i bulimijom.

Iako u dokumentarcu pratimo priče triju djevojaka okosnica priče temelji se na odnosu dviju sestara (starije) Ane Katarine i (mlađe) Ivane Sansević – inače redateljice dokumentarca.

Dokumentarac je nastao iz osjećaja krivice mlađe sestre jer nije pomogla starijoj kad joj je to najviše trebalo – kad je zapala u začaran krug kulta savršenog tijela.

Poremećaj u prehrani, uostalom kao i svaki poremećaj,  krik je nesnalaženja u vlastitoj bujici emocija i vapaj za pronalaskom sebe.  I ovaj poremećaj dugo je tajna oboljelih, nerijetko je tek dosezanje dna put prema spasu –  za kojeg je bitna podrška najbližih – obitelji i prijatelja.

Priča je to i o odnosu prema tijelu, kroz procese traženja vlastite individue, a krajnje i o odnosu prema životu pod teretom samodokazivanja kroz nametnuti teror  savršenog vanjskog izgleda dok se unutrašnjost raspada.

Dokumentarac Žena zmaj snimljen je 2016. godine i traje 33 minute.

#dokumentarac #zenazmaj #poremecajiuprehrani #borba #spas

Advertisements

Najava: Putopisnog predavanja Island – zemlja koja očarava Ivone Bačelić Grgić u knjižnici Dugave (KGZ), Svetog Mateja 7 u Zagrebu, 13.2.2019. s početkom u 18 h

U knjižnici Dugave (KGZ), Svetog Mateja 7 u Zagrebu, dana 13. veljače 2019. s početkom u 18 h održat će se putopisno predavanje na temu Island – zemlja – koja očarava.

U šetnju prirodnim ljepotama, ali i zanimljivostima Islanda povest će nas Ivona Bačelić Grgić*.

Na putopisnom predavanju „Island – zemlja koja očarava“ – putovanje po cesti broj 1;   čuti ćemo iskustva s  desetodnevne vožnje od gotovo 2000 kilometara u krug po Islandu koji očarava prirodnim ljepotama – gejzirima, termalnim izvorima, crnim pustinjama i plažama, vulkanima i ledenjacima, snježnim padinama s kojih se slijevaju rijeke slapova jednih od najvećih u Europi. Island je zemlja koja promovira i prakticira jednakost među ljudima pa nema spolne, seksualne, vjerske ni bilo koje druge segregacije i diskriminacije. Islanđani čitaju najviše knjiga na svijetu po glavi stanovnika, a stopa pismenosti u zemlji je gotovo 100%. Island se proteže na 103.000 km2 i na tom prostoru skoro duplo većem od Hrvatske, živi svega 325.671 stanovnika, što je prosječno 3 stanovnika na jedan km2.

 *Ivona Bačelić Grgić proputovala je 45 zemalja na 4 kontinenta – s prijateljima, strancima i sama. Iskustva sa svojih putovanja redovito i rado prenosi na predavanjima i tribinama diljem Hrvatske. Autorica je zbirke putopisa Samo za taj osjećaj – putešestvije Europom, Azijom do Južne Amerike, objavljuje putopise i na stranici Putoholičara u rubrici Putešestvije by Ivona, a piše i na vlastitom blogu Just for this feeling.

#putopisnopredavanje #island #zemljakojaocarava #ivonabacelicgrgic #justforthisfeeling

Najava: “Seljačka buna 1573. – Bitka kod Stubice” održat će se 9. veljače, u Donjoj Stubici, a iz Zagreba do Donje Stubice možete doći besplatnim ZET-ovim autobusom

Već jedanaest godina za redom ori se na zagorskim bregima kao spomen ustanka malog čovjeka u borbi za „pravicu“.

Povijesna bitka kod Stubice koja je pokazala “šake” vlasteli 16. stoljeća, prije 11 godina rekonstruirana je od strane Družbe vitezova Zlatnog Kaleža i postala manifestacija od velike važnosti ne samo za Gupčev kraj već i za cijelu Krapinsko-zagorsku županiju koja je Seljačku bunu uvrstila u top manifestaciju županijskog interesa, a Hrvatska turistička zajednica, manifestaciju od nacionalnog karaktera. To nije samo borba i prikaz 16. stoljeća to je i događaj edukativno-povijesnog karaktera. O velikoj Seljačkoj buni iz 1573. godine uči se u školama, piše se u raznim povijesnim knjigama, a svi prisutni koji se pridruže tom spektaklu, mogu na jedan trenutak osjetiti veliku nepravdu koja je bila nanesena velikom broju seljaka u 16. stoljeću.
Veličanstvena rekonstrukcija bitke kod Stubice dobitnica je nagrade SIMPLY THE BEST za najbolji povijesni prikaz i turističko događanje u 2015. godini, koju u 2019. godini pripremamo u još raskošnijem izdanju i to na novoj lokaciji kod dvorca Stubički Golubovec u Donjoj Stubici.
Bitka nad bitkama, realan prikaz najveće borbe hrvatskog seljaka za pravicu svake godine privlači sve više posjetitelja, a i zanimanje javnosti. Stoga ni ne čudi da je već tri godine za redom popraćena u svim medijima i središnjim dnevnicima.

Manifestacija počinje 3. veljače „Puntanjem kmetov“. Ispred rodne kuće Matije Gupca u Hižakovcu, okuplja se kmetsko vodstvo koje na čelu s Matijom Gupcem kreće prema Gupčevoj lipi, jedinom živom svjedoku Velike seljačke bune. Tamo ih dočekuju nezadovoljni seljaci te započinje naoružavanje kmetova, puntara koji dižu Bunu.
Spektakularna „Bitka kod Stubice“-vjerni prikaz bitke na stubičkom polju održati će se u subotu 9.2.2019 i to na sam datum 446. obljetnice Seljačke bune koja se dogodila 9.2.1573. g. Cjelodnevni program počinje već od 11 h sa kulturno – umjetničkim programom i okupljanjem vojski prije same centralne bitke. Uz program posjetitelji će imati priliku posjetiti sajam starih zanata, probati široku ponudu domaćih specijaliteta i dobre kapljice. Centralna bitka počinje u 14:00 sati kod dvorca Stubički Golubovec, Donja Stubica. Nakon bitke sve posjetitelje zabavljati će PSIHOMODO POP.

Iz Zagreba do Donje Stubice možete doći besplatnim ZET-ovom autobusom.

Autobusi će iz Zagreba kretati sa stajališta turističke linije u Ulici Grgura Ninskog ( Glavni kolodvor, u zoni ulaza u Importanne centar) i to u 10.00, 11.00, 12.00 i 13.00 sati, a pri povratku iz Donje Stubice, autobusi će  polaziti u 19.00, 20.00, 21.00, 22.00 i 23.00 sata.

P.S. TEKST NAJAVE JE U CIJELOSTI PREUZET SA FACEBOOK STRANICE DOGAĐANJA “Seljačka buna 1573. – Bitka kod Stubice”

Kazalište: Bakhe, Ulys`ses kazalište i ZKM

Euripodove Bakhe u prijevodu Lade Kaštelan dramaturški je za scenu prilagodila Željka Udovičić Pleština, a režiju predstave potpisuje Lenka Udovički.

Riječ je o predstavi nastaloj u kooprodukciji Ulys`ses kazališta i ZKM-a.

Predstava je svoju premijeru imala krajem srpnja 2018. godine na Tvrđavi Minor na Malom Brijunom, a zagrebačku sredinom siječnja 2019. godine.

Bakhe je grčka tragedija, izvorno igrana u grčkom teatru isključivo sa muškim glumcima. Udovički je suprotno od izvornih izvedbi na scenu postavila Bakhe sa glumcima i to redom jednom bolje od druge.

Otkriću Vam jedan od velikih aduta predstave je izvrsna gotovo ingenizna podjela glumačkih rola.

Zanimljivo čitam u programskoj knižnici predstave da je glazba koju potpisuju Nigel Osborne i Davor Rocco skladana na „temelju materijala dobivenih medicinskim mjerenjima emocionalnih stanja glumica – rada srca, disanja i moždanih aktivnosti“.

Izvorno Bakhe se zasnivaju na mitu o Dionizu, grčkom bogu vina i ekstaze, kojeg su odgojile nimfe, koji se vraća u Tebu svoj rodni grad  da bi postao priznat kao bog.

Dioniz da bi ostvario svoj plan opčini žene iz Tebe te one odlaze u goru gdje uživaju prepuštajući se vinu i nekontroliranoj zabavi niskih strasti.

Dionizu se izvorno suprostavi Pentej, vladar Tebe no i on biva opčaran Dionizovim moćima i odlazi u goru gdje će nastraditi u mahinitoj zabavi žena i to od ruku vlastite majke Agave.

Uz izvornu verziju priče u predstavi se isprepleću elementi modernog društva zasnovnog na načelima patrijahata, kapitalizma i okrutnosti strke i žurbe u kojem je nedopustivo biti slab ili izgubiti kontrolu, a posebno ne ženama jer one moraju biti „žene-majke-kraljice“.

Kako je to napisala Sendi Bakotić „Bakhe nas odvode na dubinsko putovanje u prirodu čovjeka: kroz vječiti sukob apolonskog i dionizijskog načela, razuma na kojem je suprostavljena zapadanjačka civilizacija i naših iskonskih nagona, strahova i potreba“.

Kako sam i spomenula predstavu nosi dvanaest ingeniozinih glumica koje maestralno vladaju scenom i to ulozi Dioniza Katarina Bistrović Darvaš, Penteja igra Ivana Krizmanić, Kadma Dubravka Miletić, Tireseja Lucija Šerbedžija, Agavu Senka Bulić. Bakhe igraju Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Anđela Ramljak, Milica Manojlović, Brarbara Prpić i Urša Raukar.

Predstava traje 2 sata.

#kazaliste #bakhe #erupid #ulysses #zkm #volimkazaliste #justforthisfeeling

Putopis: Malta – muzej na otvorenome

U  posjet Malti  i nekim od njenih najpoznatijih znamenitosti, zemlji koja je jedna  od najgušće naseljenih država Europe, zemlji u kojoj se vozi lijevom stranom, koja je bila kulisa brojnih filmskih hitova pa joj s razlogom tepaju da je „mediteranski Hollywood“, koja ima dva službena jezika, zemlji čiji je glavni grad – Valletta jedno od mjesta na svijetu sa najvećim brojem povijesnih spomenika po kvadratnom kilometru  – vodi nas Ivona Bačelić Grgić, ekonomistica, putopiskinja i blogerica.

Na Maltu putujem sama.  Do Malte, letim iz zračne luke u Veneciji, do koje sam stigla Goopti kombijem. Iz Venecije letim do Rima pa do Vallette. Cijeli put sam uspješno prespavala, stigla me premorenost. Tek sam na ključnim točkama transfera držala oči otvorenim.  I onda napokon Malta i Valletta koja će biti moja baza za razgled otoka.

Umor i dalje kola mojim venama, pa između javnog prijevoza i taxija na putu do smještaja u gradu biram taxi.

Nakon što je ukalkuliran put do smještaja, na taxi pultu unaprijed plaćam cijenu vožnje pa je mogućnost zlouporabe od strane vozača (gotovo) nemoguća. Već s prvim prijeđenim kilometrima  u taxiju, pod dojmom sam malteške vožnje i  uvjerenja da vrišteći znakovi upozorenja reduce speed, now slow down, speed kills opravdano stoje uz cestu.

Na Malti se vozi lijevom stranom. Brojna arheološka istraživanja potvrđuju da se u povijesti prvotno promet odvijao lijevom stranom.

Vozilo se odnosno jahalo konje lijevom stranom jer su konjanici bili dešnjaci i na taj način lakše su mogli posezati za mačem. Napoleon  je bio ljevak, tako da je njegova vojska marširala desnom stranom što je posredno i vožnju u kontinentalnoj  Europi prebacilo na desnu stranu. 

Inače, javni gradski prijevoz na Malti odlično je organiziran, i u razgled otoka moguće se u potpunosti uputiti putem buseva, što sam i sama prakticirala. Cijene karata su također pristupačne, prosječno sam plaćala kartu po smjeru oko dva eura.

Svojedobno je otok bio poznat po starim tipičnim malteškim autobusima iz sredine pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Recentno u javnom gradskom prijevozu voze najsuvremeniji autobusi. Stari busevi danas su tek motiv različitih  suvenira.

Smještena sam u samom centru Vallette, što mi omogućuje izvrsnu mogućnost kretanja em po gradu em po cijelom otoku. Priznajem, ne ponosim se tim, nisam na otok stigla baš pripremljena, pa su mi poruke iz inboxa što posjetiti bile korisni saveznik, a Google search vjerni prijatelj: how to come from Valletta to… najčešće sam surfala za boravka na Malti.

Malta je otočna  država, smještena je u Sredozemnom moru, udaljena je od Sicilije svega 90 kilometara i oko 300 kilometra od Afrike.

Zbog svog smještaja,  bila je meta brojnih osvajača kroz povijest od Feničana, Rimljana, Fatimida, Ivanovaca  i krajnje Britanaca. Od 1814. godine pa sve do 1964. godine Malta je bila pod Britancima. Od 21. rujna 1964. nezavisna je od Velike Britanije, a od svibnja 2004. godine članica je Europske unije.  Danas je po ustavnom uređenju republika.

Proteže se na  315 km², a sastoji  se od tri naseljena otoka i to Malte (246,5 km²), Goza (67,1 km²) i Comina (1,6 km²). Osim spomenutih naseljenih otoka državi pripadaju i nenaseljeni otočići Cominotto, Filfla i Saint Paul.

Ostatak putopisa pročitajte na linku u nastavku:

https://www.putoholicari.rtl.hr/malta-muzej-na-otvorenom-70263/

#putopisi #malta #putesestvijebyivona #ivonabacelicgrgic #putujemipisem #putoholicari #justforthisfeeling